Prilikom postavljanja i korištenja senzora blizine temperature, potrebno je uzeti u obzir sljedeće kako biste osigurali najbolje moguće rezultate mjerenja.
1. Pogreška pri instalaciji je neprimjerena
Ako položaj ugradnje i dubina umetanja termoelementa ne odražavaju stvarnu temperaturu u peći, drugim riječima, termoelement ne treba ugraditi preblizu vratima i grijati, a dubina umetanja mora biti najmanje 10 puta veća od promjera zaštitne cijevi8; Razmak između kućišta i stijenke termoelementa ispunjen je materijalom za prelijevanje ili prodor izolacijskog hladnog zraka, tako da su zaštitna cijev termoelementa i vatrostalno blato ili azbestni izolacijski materijal blokirani kako bi se izbjeglo stvaranje razmaka između rupa u zidu konvekcijske peći hladnog i vrućeg zraka i utjecalo na točnost mjerenja temperature; Hladni kraj termoelementa je preblizu tijelu peći i temperatura prelazi 100 stupnjeva;
Instalacija termoparova trebala bi izbjegavati jaka magnetska polja i jaka električna polja što je više moguće, tako da termoparovi i vodovi energetskih kabela ne bi trebali biti u istom redoslijedu kako bi se izbjegle smetnje uzrokovane pogreškama pri uvođenju; Termoelement se ne može ugraditi u područje protoka medija koji se mjeri, a kada se temperatura u dušniku mjeri termoelementom, termoelement mora biti instaliran u smjeru brzine protoka, a plin je u potpunom kontaktu s plinom.
2. Pogrešno uvođenje izolacije
Na primjer, termoelektrični dipol i stijenka peći nisu dobro izolirani zbog prekomjerne prljavštine ili slane šljake termoelementne izolacijske zaštitne cijevi i kabelske ploče, što je ozbiljnije na visokim temperaturama, što ne samo da uzrokuje gubitke, već i uvodi smetnje u toplinski potencijal, a rezultirajuća pogreška ponekad iznosi čak 100 stupnjeva Celzijevih
3. Pogreška uvođenja toplinske inercije
Zbog toplinske inercije termoelementa, indikatorska vrijednost mjerača posebno je važna za brzo mjerenje promjena temperature. Trebalo bi što je više moguće koristiti termoelektrode s malim zaštitnim cijevima za termoelemente. Temperatura okoline dopušta, a čak se i cijevi mogu zaštititi. Zbog histereze mjerenja, fluktuacije temperature amplitude koju detektira amplituda fluktuacije temperature termoelementa male su. Što je veće kašnjenje mjerenja, manja je fluktuacija amplitude termoelementa i veća stvarna temperaturna razlika.
Kada su termoparovi ili vremenske konstante kontrole temperature, mjerači indikatora temperature mogu vrlo malo varirati u peći gdje se stvarna temperatura mijenja. Za točno mjerenje temperature potrebno je odabrati vremensku konstantu termopara. Uz povećanje koeficijenta prijenosa topline, prikladne i učinkovite metode su smanjenje vremenske konstante kraja topline na vrućem kraju i koeficijenta prijenosa topline obrnuto proporcionalne, proporcionalne gustoći i promjeru termoelementa na kraju specifične topline i topline, materijala, kao što je smanjenje vremenske konstante. U upotrebi je obično izrađen od dobrog toplinski vodljivog materijala, a zaštitni omotač ima tanku stijenku i mali promjer. Za točnost mjerenja temperature koriste se nezaštićene gole žičane termoelementne cijevi, ali se termoparovi lako oštećuju i treba ih ispraviti i zamijeniti na vrijeme.
4. Otpornost na visoke temperature i druge pogreške, kao što je sloj pepela i prašine pričvršćen na zaštitnu cijev, povećat će toplinski otpor i ometati provođenje topline, a vrijednost temperature bit će niža od izmjerene vrijednosti. Stoga zaštitne cijevi termoelementa treba održavati čistima izvana kako bi se smanjile pogreške